Ne znam o čemu pišem, ali je iskreno..
Hello my lovely readers!
Pa, izgleda da ovo naše ljeto do sada, barem što se vremena
tiče, nije prolazilo baš po našem prvobitnom planu. Umjesto da nas dočeka to
dugoiščekivano sunce i da uživamo ova 2-3 mjeseca, prosto je kiša morala da
pada. Ponekad se zadesi na kratko kao da sunce zasja ali znamo svi da to ne
potraje baš tako dugo. Ovaj post koji sada čitate je napisan u Wordu, na jednom
jako ružnom danu. Naime, nevrijeme je i pretpostavljam iz tog razloga cijeli
grad je ostao bez struje i ja sam uzela svoj laptop i odlučila da ponešto
napišem..Zbog svega toga a i zbog toga što još uvijek nemam pojma o čemu ću
pisati u ovom postu ne znam ni da li ću ovaj post ikada i objaviti ali eto.. Imam
mnogo vremena za razmišljanje pa bi možda bilo lijepo da te svoje misli
pretvorim u neki tekst. Koga briga, napisaću sve što mi padne na pamet! Pa,
čudnovato je meni ovako pisati jer ovo nije nikako tipičan post koji čitate na
mom blogu.. Obično su to neki brzi savjeti, postovi o modi, šminkanju, suradnje
itd.ali mislim da ne bi ovakav post trebao nekome da zasmeta. Danas sam baš
mnogo i razmišljala o ovome blogu. Svi smo (ili barem svi mi koji smo idalje
ovdje) mi svjesni da ovaj blog nije baš više u blistavom periodu u kakvom je
nekada bio ali za to ni najmanje ne krivim vas. Sama sam počela uočavati kako
su moji postovi nekako 'ukalupljeni' i kako obično uvijek pišem o istim
stvarima a vjerujem da nekima od vas to dosadi. Realno, ne vjerujem da ću to i
promijeniti jer to je ono čemu je ovaj blog namijenjen a ako ikada budem imala
želju da pišem o nečemu drugom onda ću vjerovatno imati drugi blog (ovaj post
je izuzetak) jer eto, ne znam..nisam baš neka osoba koja voli rušiti taj neki
lični raspored. A i pored svega toga, ne vjerujem da je samo riječ i o tome.
Prije sam se mnogo više trudila i da promovišem blog i da pišem duže postove
ali, pošto je ova godina što se barem škole tiče bila jako teška, prestala sam
tako intenzivno da radim na tome jer mi je škola prije svega najbitnija a i
rekla sam sama sebi 'ako neko želi, neka pročita'. Nemojte sada to shvatiti kao
da mi nije bitno da li će neko čitati ove moje postove ali realno, ako nekoga
zanima, sam će otvoriti post i pogledati ga, a ako ne, onda neće čak ni kada ja
pročitam neki njihov post i ostavim komentar ispod. Tom metodom ću se možda
koristiti opet nekada ako prihvatim baš neku bitnu suradnju i odlučim da to
uradim što bolje mogu, a i da ispunim ono što se od mene traži. Sada, sa bloga,
malo bih da se prenesem na školu.. Pa, sada sam završila i ovu školsku godinu.
Jako uspješno ali realno bila je jako teška. Bilo je mnogo trenutaka kada sam
mislila kako ću samo da puknem od muke jer mi se nekada stvarno više nije dalo
ali ja sam taj tip osobe koji voli i na silu da radi neke stvari, samo da ih
završim ako znam da će mi nekada biti bitne.. Koliko je to dobra osobina, nisam
sigurna ali je idalje posjedujem. U školi je bilo trenutaka kada sam baš znala
zabrljati i mislila sam kako će me to mnogo koštati što kada malo bolje
pogledam, na nekim mjestima i jeste ali opet na nekima totalno nije i uviđam
kako sam samo sebi uzaludno stvarala dramu u glavi. Baš bi željela poraditi na
tome. Ne želim previše se zamarati stvarima i biti pesimista za neke stvari ali
realno nekad stvari izgledaju jako loše. Ipak, kao što rekoh sada sam sve to
završila, prošla i sada prosto nemam nikakvih obaveza. Iako je vrijeme užasno i
iako ovo ljeto uopšte ne podsjeća na ljeto, uspjela sam nekako da izvučem
zabavu u ovih prvih mjesec dana raspusta. Većinu dana provodim uživajući sa
prijateljima, izlazim jako često, plešem, pjevam, uživam i sve to me jako čini
sretnom. Naravno, postoje i stvari koje nisu baš tako bajne tj.postoje i neki problemi
ali nekako, ne želim da uništavam taj na neki način 'opušten' ton ovog posta.
Često u glavi poredim tačno ovaj period sada sa tačno ovim periodom prošle
godine i na neki način vidim da sam napredovala u mnogim stvarima. Imam osjećaj
kao da na neke stvari sada gledam malo zrelije, što je naravno logično, ali
nisam znala da će mi taj malo zreliji pogled na te neke stvari ovoliko
pomoći.Mislim da sam od svega najviše na to ponosna. Uviđam koje greške sam
pravila i prema sebi i prema nekim drugim ljudima i sada imam osjećaj kao da ih
je manje ili kao da ih ispravljam. Još jedan napredak da! Moram da se pohvalim,
nisam više ni tako moglo bi se reći stidljiva..Mnogo više se družim sa svima,
mnogo bolje se snalazim u svemu, sve je mnogo opuštenije i to mi se jako
dopada. Ukoliko ste i vi stidljivi, prosto pronađite način neki da se toga
riješite jer će vam se mnogi putevi otvoriti. Samo, ne pitajte mene za savjet i
kako do toga jer vjerujte ni sama ne znam kako se to desilo...Riječ je o
samopouzdanju i stavu, vjerujem. Pa..ne znam šta više da kažem.. Zapravo imam
mnogo toga za reći ali prosto mi se ne da pisati o svemu haha. A i vjerujte mi,
nemam pojma ni sada šta sam pisala ali znam samo da je bilo iskreno..
Možda nastavim nekom drugom prilikom...
5 comments
Thanks for the beautiful post!
ReplyDeleteSjajan post, draga moja. Ako ti voliš da pišeš na te temu, nemoj menjati ništa. Znam to iz ličnog iskustva. A što se tiče komentarisanja drugih postova i promovisanja, ni ja nemam toliko vremena za to, barem tokom školske godine.
ReplyDeleteNovi post je na mom blogu. Pogledaj ako imaš vremena: https://adda-s-life.blogspot.com/2018/07/q-odgovori-na-pitanja.html
This comment has been removed by the author.
ReplyDeleteOdličan post. Jako mi se sviđa tvoj blog!
ReplyDeleteAko želiš možeš posjetiti moj blog, nova sam.♡
Moonlight Journals
Pogled u mozgu jednog overthinkera.. Draga, uzivaj u lijetno raspolozenje, opusti se, i dopusti da radis ono sto zelis ti :)
ReplyDeletehttp://it-s-such-a-wonderful-life.blogspot.com